Praksa fabričkog uzgoja izlaže milijarde životinja visoko industrijaliziranim uvjetima, dajući prioritet efikasnosti i profitu nad dobrobiti. Goveda, svinje, perad i druge farmske životinje često su zatvorene u skučenim prostorima, lišene prirodnog ponašanja i podvrgnute intenzivnim režimima hranjenja i protokolima brzog rasta. Ovi uvjeti često dovode do fizičkih povreda, hroničnog stresa i niza zdravstvenih problema, što ilustruje duboke etičke probleme svojstvene industrijskoj poljoprivredi.
Osim patnje životinja, fabričko uzgojanje ima ozbiljne posljedice po okoliš i društvo. Gustoća stočarstva značajno doprinosi kontaminaciji vode, zagađenju zraka i emisijama stakleničkih plinova, a istovremeno opterećuje prirodne resurse i utječe na ruralne zajednice. Rutinska upotreba antibiotika za sprječavanje bolesti u prenapučenim uvjetima postavlja daljnje izazove za javno zdravlje, uključujući otpornost na antibiotike.
Rješavanje štete od prakse fabričkog uzgoja zahtijeva sistemske reforme, informirano donošenje politika i svjesne izbore potrošača. Političke intervencije, korporativna odgovornost i izbori potrošača - poput podrške regenerativnoj poljoprivredi ili alternativama na biljnoj bazi - mogu ublažiti štete povezane s industrijaliziranim stočarstvom. Prepoznavanje realnosti praksi fabričkog uzgoja hrane ključni je korak ka izgradnji humanijeg, održivijeg i odgovornijeg sistema ishrane i za životinje i za ljude.
Otpor antibiotika je eskalirajući globalni zdravstveni izazov, a životinjska poljoprivreda koja se pojavljuje kao značajan doprinos ovom pitanju. Rutinska upotreba antibiotika u stočarstvu, čiji je cilj povećati rast i sprečavanje bolesti, nehotice je poticao razvoj otpornih bakterijskih sojeva. Ovi superbugi mogu se proširiti na ljude kroz kontaminiranu hranu, izvore vode i izloženosti okolišu, podrivajući efikasnost kritičnih medicinskih tretmana. Ovaj članak ispituje vezu između antibiotske upotrebe u poljoprivredi i otpora razvoju uz isticanje održivih rješenja koja bi mogla zaštititi javno zdravlje i sačuvati efikasnost antibiotika za buduće generacije
