Zoonoze i fabrički poljoprivreda: neodrživi odnos ljudskog životinjka i njegov globalni uticaj

Moderna praksa poljoprivrede fabrike, poznata i kao intenzivna poljoprivreda za životinje, stvorila je neodrživ odnos između ljudi i životinja koje imaju dalekosežne posljedice, ne samo za dobrobit životinja, već i za javno zdravlje, okoliš i socijalnu pravdu. Jedan od najznačajnijih zdravstvenih rizika koji proizlaze iz fabričke poljoprivrede je pojava i širenje zoonotičnih bolesti, obično poznat kao zoonoze. Te bolesti koje se prenose između životinja i ljudi postale su sve veće globalne prijetnje zbog prenapučenih, nesanitarnih i stresa koje se nalaze na fabričkim farmama.

Šta su zoonoze?

Zoonoze su bolesti koje se mogu prenijeti od životinja na ljude. Mogu ih uzrokovati bakterije, virusi, paraziti i gljivice, a kreću se od blagih bolesti do ozbiljnih, opasnih uvjeta. Neke od najozvijenijih zoonotskih bolesti uključuju ptičju gripu (ptičji grip), svinjske gripe, tuberkulozu, bjesnoću i SARS (teški akutni respiratorni sindrom). Pandemic Covid-19, koji je nastao iz virusa koji je prešao iz životinja na ljude, nedavni je podsjetnik na kontrolne rizike koje predstavljaju zoonoze.

Te bolesti nisu novi fenomen, ali njihov je mjenjač olakšan porastom tvorničke poljoprivrede, gdje se životinje čuvaju u uskoj zatvoru, podvrgnuto nehumanim uvjetima i često su pod stresom, a ne podmanjuju se, neuhranjeni i nezdrav. Ovi uvjeti stvaraju savršeno okruženje za patogene da napreduju i razvijaju, povećavajući vjerojatnost da su ih prolila u ljudsko stanovništvo.

Tvornička poljoprivreda i širenje zoonoza

Tvornička poljoprivreda uključuje podizanje velikog broja životinja u malim, prepunim prostorima s malim pogledom na njihovo prirodno ponašanje ili zdravstvene potrebe. Ove su životinje obično daju antibiotike i hormone za promociju rasta i sprečavaju bolest u uvjetima u kojima je bolest diše. Stalna interakcija između različitih vrsta, zatvor životinja u nesanitarnim uvjetima, i ogromne količine otpada proizvedenih doprinose širenju zaraznih bolesti.

Zarazne bolesti često proizlaze iz neodržive i nepravdne interakcije između ljudi i životinja. Širenje zoonotičnih bolesti pokreće se bliski kontakt ljudskih životinja, inherentnim epidemiološkim rizicima fabričke poljoprivrede i eksploatacije obje životinje i radnika unutar ovih intenzivnih sustava za proizvodnju stočaka.

1. Prenatrpan uslovi : Fabrička poljoprivredna gospodarstva često drže životinje u neprirodnim visokim gustoćom, povećavajući verovatnoću direktnog kontakta između životinja različitih vrsta. Ovaj bliski kontakt omogućava jednostavan prijenos patogena preko vrsta, koji se zatim može mutirati i prilagoditi inficiratima ljudi.
2. Antibiotička upotreba : Jedno od oznaka industrijske poljoprivrede životinja je rutinska upotreba antibiotika. Iako se ovi antibiotici prvenstveno koriste za sprečavanje bolesti i promoviraju rast, oni takođe doprinose razvoju bakterija otpornih na antibiotike, koji mogu skočiti iz životinja na ljude i uzrokovati netražene infekcije.
3. Stres i loše zdravlje : Životinje na fabričkim farmama često su podvrgnute ekstremnim stresom, lošim životnim uslovima i neuhranjenju. Stres oslabi svoje imunološke sustave, čineći ih osjetljivijom na bolest. Nadalje, nezdrave životinje imaju veću vjerojatnost da će proliti patogene koji se mogu prenijeti na ljude i druge životinje.
4. Otpad i zagađenje : Fabrička poljoprivredna gospodarstva proizvode ogromne količine životinjskog otpada, od kojih se većina nepravedno upravlja. Akumulacija otpada u tako velikim količinama može kontaminirati zalihe vode, tla i zraka, stvarajući okruženje u kojima se bolesti mogu lako širiti.

Globalni utjecaj zoonotskih bolesti

Globalno širenje zoonoza ozbiljno je zabrinutost za javne zdravstvene sustave širom svijeta. Svjetska zdravstvena organizacija (koja) prepoznala je zoonotske bolesti kao jednu od gornjih nastalih zdravstvenih prijetnji, a mnoge od najznačajnijih svjetskih zaraznih bolesti imaju zoonotsko porijeklo. Na primjer, plijesni grip, svinjska gripa i nedavna Covid-19 pandemija su porijeklom u životinjama prije nego što se prelivaju na ljude.

Ekonomske posljedice izbijanja zoonotskih bolesti su takođe duboke. Oni narušavaju industrije, posebno poljoprivredu i turizam, te ostavljaju ogroman pritisak na zdravstvene ustanove. Troškovi kontrole izbijanja, upravljanje javnim zdravstvenim odgovorima i rješavanje dugoročnih utjecaja prijenosa bolesti mogu biti astronomski.

Zoonoze također nesrazmjerno utječu na marginalizirane zajednice, posebno u niskim prihodima i ruralnim područjima, gdje ljudi žive bliže životinjama i mogu imati manje pristupa zdravstvu. U tim zajednicama izbijaju izbiva zoonotičnih bolesti mogu opustiti i ljudska populacije i lokalne ekonomije, produbljivanje postojećih nejednakosti i dovodeći do dugoročnih zdravstvenih i socijalnih pitanja.

Neodrživ odnos ljudske životinje

Na srži problema nalazi se neodrživ odnos između ljudi i životinja stvorenih tvorničkim poljoprivredom. Taj se odnos zasniva na eksploataciji, komodifikaciji i nedostatku empatije za životinje kao žive bića. Fokus je na maksimiziranju profita kroz industrijsku proizvodnju životinja, često na štetu zdravlja životinja, zdravlja ljudskog zdravlja i održivosti životne sredine.

Tvornički poljoprivreda tretira životinje kao puke robe, subjektima oštrim uvjetima kako bi se proizvelo što više mesa, mlijeka i jaja. Ovo mišljenje podstiče zanemaruje za unutarnju vrijednost života i blagostanje životinja. Kao rezultat toga, životinjske bolesti se vide kao puke prepreke koje će se prevladati antibioticima, a ne signalom da je sam sustav duboko pogrešan i neodrživ.

Veza između fabričke poljoprivrede, zoonoza i degradacije odnosa ljudskih životinja naglašava hitnu potrebu za preispitivanjem naših poljoprivrednih sistema i metoda proizvodnje hrane. Moramo se baviti etičkim, zdravstvenim i ekološkim troškovima tvorničke poljoprivrede, posebno kao zoonotičke bolesti postaju sve veću prijetnju globalnom zdravlju.

Poziv za promjenu

Za ublažavanje širenja zoonotičnih bolesti i baviti se korijenskim uzrocima tvorničke poljoprivrede, moramo u osnovi promijeniti način na koji proizvodimo i trošimo proizvode za životinje. Postoji nekoliko radnja koje mogu pomoći u sprečavanju pojave novih Zootoza i smanjenje rizika koje predstavlja fabrički poljoprivredno uzgoj:

1. Smanjite potrošnju životinja : jedan od najefikasnijih načina za rješavanje rizika od prijenosa zoonotskog bolesti je smanjenje naše potrošnje životinjskih proizvoda. Pomicanjem prema biljnim dijetama možemo smanjiti potražnju za tvorničkim poljoprivredom i prepunim, nesanitarnim uvjetima koji promoviraju širenje bolesti.
2. Regulirati i ograničiti antibiotičku upotrebu : Vlade moraju nametnuti strože propise o korištenju antibiotika u poljoprivredi, posebno u fabričkim poljoprivredom, gdje se antibiotici međusobno pretjerani za sprečavanje rasta i promoviraju rast. To bi pomoglo u smanjenju razvoja bakterija otpornih na antibiotike i smanjiti rizik od prijenosa zoonotskog bolesti.
3. Jačanje javnih zdravstvenih sistema : Vlade bi trebale ulagati u javnu zdravstvenu infrastrukturu za nadgledanje, otkrivanje, otkrivanje i kontrolu zoonotičnih bolesti. Rano otkrivanje i brz odgovor su od suštinskog značaja za sprečavanje izbijanja da postanu globalne pandemije.
4. Educirati i zagovarati promjene : Javne obrazovne kampanje mogu podići svijest o vezi između tvorničke poljoprivrede, zoonotskih bolesti i javnog zdravlja. Zagovaranje za promjenu politike na lokalnom, nacionalnom, nacionalnom i međunarodnom nivou mogu pomoći u stvaranju prehrambenog sustava koji je zdraviji, održiviji i manje skloni epidemiji bolesti.

Zaključak

Zoonoze su sjajni podsjetnik na opasnosti koje predstavljaju neodrživ odnos sa životinjama, posebno u tvorničkim poljoprivredom. Uvjeti koji olakšavaju širenje ovih bolesti nisu samo štetni za životinje, već predstavljaju i ozbiljne rizike za zdravlje ljudi, posebno u marginaliziranim zajednicama. Da bi se zaštitilo i dobrobit javnog zdravlja i životinja, moramo se suočiti sa korijenskim uzrocima fabričke poljoprivrede, premještanju na održivije i humanije poljoprivredne prakse i smanjiti našu ovisnost o poljoprivredi životinja. Čineći to, možemo izgraditi zdravije, održivije budućnosti za ljude i ljude.